<	travanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Travanj 2009 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

hrvatskoogledalo

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

hrvatskoogledalo

subota, 04.04.2009.

Komunizam je ubijao upravo zbog svog ateističkog humanizma! Dr. Josip Jurčević u svome prilogu u vašem listu kaže da je državni teror, čiji dio su i komunistička masovna ubojstva što se danomice otkrivaju „bio duboko svjetonazorski i ideološki osmišljen" (HL 12. 3.2009.). Ovdje bih htio odgovoriti na pitanje kako je moguće da marksistički komunizam, koji proklamira kao jednu od svojih temeljnih teza humanizam, ljubav i brigu za čovjeka, koji čovjeka stavija u središte svoje ideologije, kako je moguće da je taj radikaini antropocentrizam nadmašio sve druge ideologije u ubijanju čovjeka? Kako je moguće da jedna ideologija koja negira Boga da bi, navodno, čovjek mogao biti potpuno slobodan, metafizički slobodan, postane krvnikom upravo toga čovjeka? Mislim da to dolazi odatle što je ateistički humanizam u biti protuslovije u samome pojmu. Svaki humanizam ima - barem prešutno - teističku ili, općenito govoreći, teološku podlogu. Bez takvog utemeljenja, ponekad nejasnog i nepriznatog, beskrajna vrijednost čovjeka koju humani­zam naglašava ne može se logički braniti. Humanizam pretpostavija takvo dostojanstvo čovjeka koje se znanstveno pozitivno ne može dokazati. On proklamira čovještvo koje se čisto svrhovito racionalno ne može braniti. To je uvidio, medu ostalim, i marksist Max Horkheimer čija često ponavijana teza, koja je razočarala mnoge njegove učenike, glasi, da se sa čisto logičko-znanstvenog motrišta, mržnja, okrutnost i nepoštenje ne mogu smatrati gorim od ljubavi, dobrote i čestitosti, pod uvjetom da zbog njih čovjek ne navuče na sebe društvene neugodnosti. U svome često citiranom intervjuu koji je dao časopisu 'Spiegel' i televiziji, Horkheimer je doslovno rekao: Pozitivizam ne pronalazi nikakvu instancu koja nadilazi čovjeka i koja bi razlikovala spremnost na pomoć od pohlepe za profitom, dobrotu od okrutnosti, koristoljublje od velikodušnošti. .. Svi pokušaji da se moral utemelji na zemaljskoj razboritosti umjesto na nadzemaljskom motivu počivaju na iluzijama. Sve što se tiče morala svodi se u konačnici na teologiju; svaki moral, barem u zapadnim zemljama, temelji se na teologiji.' Da ove izjave markststičkog filozofa ne bi pobudile deplasirani trijumfalizam kod teologa, treba napomenuti da Horkheimer pod teologijom misli na 'nadu, da se ne će ostati kod nepravde koja caruje na ovome svijetu, da nepravda nema zadnju riječ, da ubojice ne će trijumfirati nad neduznom zrtvom.' Ovaj nas citat opet vraća na komunističke ubojice od kojih smo ovo razmatranje započeli i na konstataciju da ateistički marksizam, kao ideja vodilja komunizma, nema u sebi kočnicu koja bi spriječila ili zaustavila eliminiranje 'narodnih neprijatelja' i 'društveno opasnih osoba, pri čemu ta ista ideologija postavija klasne, nacionalne, ideološke i druge kriterije kako se mogu prepoznati ove 'nevrijedne osobe'. Ateistički komunizam daje pri tomu rijetku utjehu svojim krvnicima; on im, barem ispočetka, potiskuje svaku griznju savjesti jer ih uvjerava da su njihova zlodjela zapravo dobra djela za 'društveni napredak', da ta ubojstva od njih zahtijeva 'dijalektika prirode i društva'. Tek kasnije kod mnogih od tih 'suradnika prirodne selekcije' nastaje slom živaca i psihe poznat iz poratnih vremena kao 'partizanska bolest'. Marksistički komunizam, stoga, nije ubijao suprotno svome proklamiranom humanizmu, nego upravo zbog toga ateističkog humanizma po kojemu, kako nam krvavi tragovi komunizma svugdje po svijetu ukazuju, čovjek covjeku ne postaje najviše biće, nego vuk. Rudnik Barbara i bezbrojne jame, rupe, vrtače i rovovi puni komunističkih zrtava diljem svijeta spomenici su ateističkog humanizma marksističke ideologije. Hrvatski list, PROF. BRANIMIR LUKŠIĆ, SPLIT

ponedjeljak, 16.04.2007.

Jedinstveni zločinački poduhvat Carle del Ponte! Jedinstveni zločinački poduhvat Carle del Ponte! Ponedjeljak, 16 Travanj 2007 Konačno su pale maske, konačno je izišlo na vidjelo tko je glavni jatak u prikrivanju srpskog zločina genocida i etničkog čišćenja izvršenog u BiH i Hrvatskoj-nitko drugi doli glavna haaška tuži-baba Carla del Ponte; sramota! Nevjerojatnu vijest o toj zločinačkoj nagodbi koju je prvi obznanio 'New York Times' potvrdio je sada i glavni tužitelj iz procesa balkanskom krvniku Miloševiću, Geoffrey Nice. Iako je sve to i dosad znao taj 'ugledni' gospodin do danas je poput kurve šutio štiteći 'pravosudni dignitet' licemjerne haaške goropadnice; lijepe li Međunarodne pravde i vjerodostojnosti njenih krojača! Sjetimo se samo kako je svojedobno ta 'zla vještica' optužila čak i katoličku Crkvu radi navodnog učešća u skrivanju generala Ante Gotovine a da se za tu opskurnu, lažnu klevetu nikad Vatikanu nije ispričala. Posljedice njezine bestidne trgovine s Pravdom teže su od samog zločina jer su direktno utjecale na odluku ITJ-ota kojom je Srbija(ili srbočetnička JNA, sasvim svejedno!) nepravedno amnestirana odgovornosti za teške zločine počinjene kako u BiH tako i u Hrvatskoj; a namjerno prikrivanje identiteta i uloge zločinačkih nalogodavaca ravno je samom zločinu! Nema nikakve sumnje da je haaška tužiteljica svojom prljavom igrom pokušala pisati neku svoju, politički korumpiranu povijest o proteklom ratu i tim putem teško i neoprostivo povrijedila sve nevine žrtve srpske agresije i njihovu brojnu ožalošćenu rodbinu, od Vukovara pa sve do Srebrenice. Jeli haaški Tribunal-ICTY postao javnom kućom u kojoj se jeftine prostitutke 'nagađaju' s mušterijama kako ih ne bi, eto, zbog nemorala osramotile pred svjetskom javnošću? Pitanje je samo koliki mito je za tu uslugu glavna tužiteljica dobila i kakvu je nagodbu još i s Ratkom Mladićem utanačila!? I što sad? U ime pravde jednake za sve ljude na ovom svijetu(?), Carlu del Ponte bi trebalo zbog krivokletstva i namjerne obmane Međunarodne Zajednice odmah pritvoriti u zatvoru njenog Sheveningena, i to u istu ćeliju s četničkim vojvodom Vojom Šešeljom (kao pravnik mogao bi joj biti i branitelj!); haaški Sud definitivno ukinuti zbog dokazane nevjerodostojnosti a od poslodavca tog Tribunala, Vijeća UN, zatražiti hitno osnivanje međunarodne komisije (ali isključivo od zemalja-žrtava srbo-četničke agresije!) kako bi se utvrdile sve okolnosti ove jedinstvene podvale koja se slobodno može nazvati planiranim zločinačkim poduhvatom bez presedana u sudskoj praksi. Istovremeno bi trebalo osloboditi pritvora sve hrvatske generale(uključivo i grupu bosanskih Hrvata!), pa ih-zajedno s onima koji se brane sa slobode- amnestirati 'štrpčevsko-nikiforovsko-kavranovskih' optužbi, te tražiti materijalnu naknadu za nepravedno pritvaranje. Utvrđivanje istine o Domovinskom ratu prepustiti domaćim sudovima koji su očigledno daleko pravedniji i objektivniji od ove politički korumpirane belosvetske mafije dobro plaćenih luftiguza....sastavljene 'zbrda-zdola'! Temeljem neoborivih činjenica o Carlinoj prljavoj trgovini s Pravdom, izvršiti hitnu reviziju evidentno lažiranog procesa na ITJ-otu u Haagu, potvrditi pravu istinu i tražiti naknadu ratne štete od srpsko-crnogorskog agresora! I konačno od svih domaćih sudionika 'akcijskog plana' tipa Mladena Bajića i raznih čičaka-doušnika, te ostalih dobro plaćenih 'statista' iz propagandnog filma 'Carlina lista' zatražiti javnu ispriku pred nepravedno progonjenim junacima Domovinskog rata a glavnog haaškog krivokletnika, transkripto-mana, suočiti s odgovornošću zbog nečasnog kršenja hrvatskog Ustavnog Zakona! Kamićak, travanj 2007.g. Izvor: http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1159&Itemid=192

ponedjeljak, 02.04.2007.

Knjiga admirala Davora Domazeta Loše «Gospodari Kaosa» Je li izmišljen sukob islama i kršćanstva?! Nikakva sukoba između islama i kršćanstva nema. Ali, postavlja se pitanje njihova opstanka, one su na udaru, gospodari kaosa žele nametnuti svoju kulturu i svoju novu vjeru, a to je pseudovjera „New Agea“, tj. „novog doba“. Piše: Ivan Kaleb, Naša ognjišta U svojoj knjizi „Gospodari kaosa" hrvatski admiral u mirovini Davor Domazet Lošo raščlanjuje svjetske društvene i političke odnose i ukazuje na uzroke i izvore stalnih svjetskih kriza i sukoba. Njegova je osnovna postavka da je, u stvari, riječ o sukobu dobra i zla u kojemu su na jednoj strani Krist, dobro i vrjednote, a na drugoj hedonizam, zlo i Sotona. Iza svega stoje pojedinci i tajna, polutajna pa čak i javna društva, koja žele ovlada ti svijetom. Naziva ih gospodarima kaosa, "ljudima koji vjeruju u svijet bez Boga, a ne vjeruju u iznimnost ljudske osobe, ljudima koji žele ovladati tvarnim svijetom, uspostaviti svjetsku nad-vladu i njezine ustanove". Organizirano nastupaju već dva stoljeća, mijenjajući djelomično odore i govor, a njihovi su glavni protivnici i neprijatelji „identitet i vrjednote, raznolikost i bogatstvo Stvoriteljeva djela". Početak im je i ishodište Francuska revolucija 1789. godine, tvrdi pisac u kojoj su gospodari kaosa napravih veliki prevrat, a prvi im je cilj bio uništiti kršćanski identitet i kršćansko utemeljenje europske društvene zbilje. Francuska je revolucija bila njihovo prvo djelo, prva faza, potom je došla druga - komunizam i fašizam - koja je uništila Rusiju i Njemačku. Treća, odlučujuća, u tijeku je, a ime joj je "neoliberalistički globalizam". Za ovladavanje svijetom izazivači i gospodari kaosa koriste se multinacionalnim kompanijama kao udarnim sredstvom ostvarivanja osnovnoga tvarnog cilja - ovladavanja dvama temeljnim izvorima: naftom i pitkom vodom. Važno je sredstvo i promidžba, tj. mediji koje autor naziva „mekom silom“premda će se u budućnosti ratovi voditi isključivo zbog pitke vode, kaže admiral, napominjući da se na području Hrvatske i BiH, na dubini od 50 do 200 m, nalazi najveći bazen pitke vode u Europi, ipak će se glavni sukobi voditi na duhovnom području. Gospodari kaosa ili deterministi, koji niječu Boga, žele zagospodariti svijetom, uništiti obitelj, naciju i državu. "Naša bi civilizacija mogla izbjeći vlastiti krah, u koji je guraju gospodari kaosa, samo ako ponovno oživi svijet Kristove civilizacije, objedinjene u katoličko-pravoslavnoj galaksiji ljubavi, koju će potpomoći islamska postojanost vjerovanja u jednoga Boga", napisao je admiral Domazet u uvodu svoje knjige. Posljednje korake u stvaranju "zemaljskog raja bez Boga" vidi u stvaranju europskog ustava. - Piše se i govori kako svijet ide prema sukobu civilizacija. Ne postoji sukob civilizacija. To oni, gospodari kaosa, žele tako prikazati. Postoji sukob sekulariziranog (bezbožničkog) Zapada, koji je odbacio svoju kršćansku vjeru, protiv naroda koji su zadržali svoju vjeru, a to je islam, ili točnije - gospodari kaosa protiv "preostale" monoteističke vjere. - Je li moguće približavanje zapadne kulture i kulture islamskog svijeta? Prožimanja kršćanske i islamske kulture u mnogočemu uvijek je bilo, među ostalim, uzeli smo arapske brojke, a mnoge dosege kršćanstva uzima islamski svijet. Dakle, nije pitanje hoće li doći do približavanja, već je pitanje - hoćemo li uspjeti sačuvati vrjednote: zapadna civilizacija svoje kršćanske vrjednote i svoj kršćanski identitet, a islamski svijet svoje islamske vrjednote. Nikakva sukoba između islama i kršćanstva nema. I nema nikakvih razloga da te kulture ne razgovaraju. Ali, postavlja se pitanje njihova opstanka, one su na udaru, gospodari kaosa žele nametnuti svoju kulturu i svoju novu vjeru, a to je pseudovjera „New Agea“, tj. „novog doba“. - Među muslimanskim vjerskim vođama i intelektualcima u BiH, Hrvatskoj i svijetu, može se čuti da ne postoji islamski terorizam? O tome sam dosta pisao i govorio. U onom smislu u kojem se prikazuje u zapadnoj civilizaciji – ne postoji. Ne postoji ni u islamskoj vjeri. Da bi se mogao poraziti islamski svijet, optužuje ga se za terorizam. To ne znači da u svakoj civilizaciji ne bi bilo postupaka terorističke naravi, to je druga stvar. Ali, a priori proglasiti cjelokupnu civilizaciju, islamski svijet, terorističkom, to je preopasno i u krajnosti neozbiljno. I ja se u tom dijelu slažem s onim islamskim intelektualcima koji tvrde da ne postoji islamski terorizam kao takav. Nije terorizam izmišljotina sljedbenika proroka Muhameda, nego je izmišljotina nekih anglosaksonskih intelektualaca. Ali to ne znači da ne postoji radikalizacija jednog dijela islamskog svijeta, no na islamu je i islamskom svijetu da se unutar sebe obračuna s radikalizmom, a ne da netko u ime toga radikalnog dijela nameće radikalizam cijeloj civilizaciji. - Postoje li snage u islamskom svijetu koje se mogu obračunati sa svojim radikalizmom? To je njihova stvar, ne možemo mi prosuđivati. Amerikanci su izmislili terorizam, iskoristivši pojedince kao što su Bin Laden i slični. A Bin Laden nije nikakav muslimanski vjernik, on ne vjeruje ni u što, ni u proroka Muhameda ni u Allaha. Jer da vjeruje, ne bi činio to što čini. - Postoji li opasnost od islamskoga terorizma u BiH i Hrvatskoj? Postoji opasnost kao i u bilo kojim drugim zemljama. To je plašenje svijeta i takvim pitanjem pristajemo na postavku koju je zacrtao George Bush - da je islamski; svijet teroristički. Nikakav terorizam takva globalna tipa kakvog nam se želi prikazati, od islamskog svijeta Hrvatskoj ne prijeti. A ako glavnim igračima bude u interesu BiH i muslimane u njoj prikazati kao ishodište muslimanskog terorizma, to se može napraviti. Može se pojaviti neki luđak i staviti bombu, to nitko ne može isključiti, ali pitanje je s kojim ciljem to radi i zašto. Ali Agca išao je ubiti Papu, ali pitanje je tko je upravljao Ali Agcom? Je li to islamski svijet ili su tajne službe nekih drugih zemalja? - Kako bi, uzimajući u obzir sve vaše postavke, trebali i mogli živjeti katolici, pravoslavci i muslimani u BiH? Srbi bi, jednom za svagda, trebali proći katarzu i prekinuti sa srpskim širenjima i osvajanjima. Bili su loši igrači u rukama Britanaca i Francuza. Prije svega trebah bi osvijestiti svoj pravoslavni kršćanski identitet. Svjesni su da od svih naroda Europe imaju najmanje krštenika. Osim toga, trebali bi shvatiti da gospodari kaosa žele uništiti cjelokupno kršćanstvo, i katoličko i pravoslavno, i moraju jednom shvatiti da mi, Hrvati i Srbi, imamo istog protivnika. Na neki bi način to trebali shvatiti i muslimani, jer nakon uništenja kršćanstva na red dolazi i islam. Budući da na istom prostoru u BiH obitavaju i pravoslavci i katolici i muslimani, trebali bi imati zajedničko uporište - da svatko čuva svoju vjeru i da svaki od njih čuva druga dva susjeda. To je jedino rješenje, i takva BiH mogla bi postati primjer drugim zemljama u kojima se juriša na njihovo vjersko dostojanstvo. - Tvrdite da su gospodari kaosa zamislili i naumili nestanak Hrvata iz BiH? Hoće li im se naum ostvariti? Ne će se to dogoditi ako Hrvati u BiH sačuvaju svoje kršćansko katoličko dostojanstvo. To je ključ opstanka. A opstanak Hrvata u BiH ključ je i opstanka hrvatske države. Cilj je gospodara kaosa nestanak Hrvata središnje Bosne; kad oni nestanu, onda su na redu Hrvati Hercegovine, ako nema Hrvata Hercegovine, gdje je onda Hrvatska, nema je južno od Velebita, i tada je nema nikako. Vidim da kardinal Puljić i biskupi Perić i Komarica dobro shvaćaju i vide da je u očuvanju duhovnosti, kršćanske katoličke vjere, crkava pa i Međugorja, ključ opstanka Hrvata u BiH Ako se obrana bude tražila u nekoj tvarnoj dimenziji, od nje nema ništa. Dok god postoje dvojica ili dvoje Hrvata u BiH, od kojih je jedan svećenik, BiH je bila i ostat će hrvatska. Napomena: Knjigu Gospodari kaosa možete skinuti na sljedećim linkovima: Gospodari kaosa, I dio 3,28 MB Gospodari kaosa, II dio 9,19 MB Gospodari kaosa, III dio 5,18 MB Gospodari kaosa, IV dio 2,47 MB Izvor: Naša ognjišta, http://ns.webster.hr/~poskoki/index.php?option=com_content&task=view&id=6953

ponedjeljak, 26.03.2007.

Šlamperaj haaškog Tribunala; jeli Kadijević 'deficit' na Carlinoj listi(savjesti)!? Šlamperaj haaškog Tribunala; jeli Kadijević 'deficit' na Carlinoj listi(savjesti)!? Evo što piše Fran Višnar, Vjesnik veljača 2005.g.: «Kad si špijun 'budi smeće do kraja'! Veljko Kadijević je u svom zadnjem 'obavještajnom istovaru' ganuo Amerikance: najveća i najsigurnija Saddamova tajna podzemna rezidencija sagrađena je usred Bagdada, ispod zgrade glavnog stožera i ispod spomenika Ali Babi na Aveniji Sadun. Saddam se više nije imao gdje skriti jer ga je izdao srpski general kojeg su u iračkoj vojsci hvalili do neba». Ovih dana hrvatska javnost se čudom čudi kako to da general JNA u mirovini, Veljko Kadijević, navodno već četiri godine uživa američku blagonaklonost na sunčanoj Floridi!? Naime, jedan srbijanski dnevni list ovih dana otkrio nam je- 'toplu vodu'- kako je negdašnji ministar 'odbrane' eS-eF-eR-Jota, general JNA-Armije, Veljko Kadijević(82g) potiho napustio Jugoslaviju 2003.g. i otišao u demokratsku Ameriku. Ito za vojnog savjetnika moćnog Pentagona!? Šlampavošću hrvatskog državnog odvjetništva i 'propustom' Carlinog Tribunala u Haagu Veljko je postao dobro plaćenim instruktorom agresije koja se službeno naziva 'sloboda za Irak', uz nemali honorar od 1,5 milijuna dolara godišnje, navodi beogradski list! Visoku dužnost u ratno doba, sve do '92.g., Veljko je savjesno obnašao u vladi SFRJ-ota u kojoj je također sjedio još jedan 'veliki Hrvat' zadužen za embargo na uvoz oružja u agresijom napadnutu, goloruku Hrvatsku; danas je on specijalni Mesićev savjetnik: Budimir-Budo Lončar, ondašnji ministar VP-Jugoslavije! Dakle, po najvišoj zapovjednoj odgovornosti(vidi pravila haaškog Tribunala!) tog 'jugoslovenskog ministra odbrane', i uz nesebičnu pomoć Bude Lončara, Hrvatska je već u kasnu jesen '91.g. bila osakaćena za četvrtinu svog suverenog teritorija sinkroniziranom akcijom domaće četničke bagre i jednake joj Kadijevićeve zločinačke Armije. Pročitajmo što je nakon stravičnih razaranja Hrvatske, bez imalo srama i kajanja, napisao vojni strateg Veljko Kadijević (sin majke-Hrvatice i oca hrvatskog Srbina!), reminiscirajući svoj zločinački poduhvat: «Ideja manevra sadržavala je sledeće osnovne elemente: -potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i sa mora; pravce napada glavnih snaga JNA što neposrednije vezivati za oslobođenje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije. U tom cilju ispresecati Hrvatsku na pravcima Gradiška-Virovitica; Bihać-Karlovac-Zagreb; Knin-Zadar; Mostar-Split....jakim snagama iz rejona Herceg Novi-Trebinje, blokirati Dubrovnik sa kopna i izbiti u dolinu Neretve i na taj način sadejstvovati snagama koje nastupaju na pravcu Mostar-Split(sve do vekovnog ognjišta-Glavine Donje, op.a,!); -nakon dostizanja određenih objekata, obezbediti i držati granicu Srpske Krajine u Hrvatskoj» (preslik je to davno poznate zločinačke doktrine Velike Srbije iz Garašaninovih 'Načertanija', Moljevićeve 'Homogene Srbije', Čosićeve SANU, kartografije Vojislava Šešelja, Miloševićevih osvajačkih ratova, još uvijek aktualnog plana Z-4 Save Štrbca odnosno 'Vlade' SAO-Krajine danas u egzilu, u Srbiji....i stava trideset posto srbijanskog radikalnog biračkog tijela....). Citat je ovo iz 'djela' Veljka Kadijevića: «Moje viđenje raspada», Beograd, 1993., str. 134.-136.... Zar to nije bilo dovoljno da haaški sud podigne optužnicu i pokrene sudski proces protiv notornog ratnog zločinca-Kadijevića i ostale četničke bratije udružene u zločinački poduhvat? Ovaj 'idejni manevar' nije bila nikakva utopijska izmišljotina, on se itekako provodio 'in vivo' prema precizno opisanim crtama bojišnice. Rat je završio '95.g. vojnim porazom te moćne treće armije u Europi a nalogodavac razaranja hrvatske države nikada nije bio ni pozvan barem na obavijesni razgovor u haaški Tribunal......vremenski osnovan upravo s izdavanjem ovih inkriminiranih 'ratnih memoara'! Protiv Veljka Kadijevića (Blagoja Adžića, Branka Kostića i dr. kreato(-u)ra Velike Srbije.....) u Hrvatskoj nikada nije pokrenut sudski proces u odsutnosti niti je podignuta optužnica od strane državnog odvjetništva a kamoli raspisana međunarodna tjeralica; zaboravila ga čak i inače veoma pedantna i pravdoljubiva Carla del Ponte; neoprostivi drficit na Carlinoj listi ratnih zločinaca! Dakle, prvi čovjek JNA i ministar obrane, Kadijević je nevin čovjek pa ga je i moćni SAD (pragmatično!) angažirao u pronalaženju bunkera i utvrda Saddama Huseina koji su i bili izgrađeni osamdesetih godina prošlog stoljeća pod njegovim nadzorom. Irački diktator je uhićen i smaknut temeljem konkretne optužnice zbog pobijenih 140 Kurda likvidiranih po njegovoj zapovjednoj odgovornosti a za 260 'hrvatskih Kurda' zvjerski pobijenih na Ovčari vrhovnik JNA-Kadijević ni istragu protiv svojih oficirčina nije pokrenuo! Pače, nakon okupacije Vukovara Mrkšić je promaknut u čin generala a major Šljivančanin(svojedobno tjelohranitelj generala Kadijevića!) u čin pukovnika, 'dekrete' uredno potpisao sam Veljko! Veljko Kadijević je dobro upamtio lokacije bunkera izgrađenih u Iraku a za 480 konc-logora hrvatskih zarobljenika-mahom civila-u Srbiji, eto, ništa nije znao iako su oni bili pod ingerencijom njegove Armije; uostalom nitko ga o tomu ništa nije ni pitao! Kao što je nedavno 'pohvalio' Budu Lončara zbog embarga na uvoz oružja jer je time pomogao u sprečavanju većeg krvoprolića tako bi Mesić sutra mogao pohvaliti i Veljka Kadijevića jer su njegove JNA-jedinice u interesu 'sveopšteg' mira tek razdvajale zaraćene strane i štitile vekovna srpska ognjišta uključivo i imotsku Glavinu Donju njegovog ćaće! Eto, začuđeni smo ostali ITJ-amnestijom Srbije za genocid pa da nam se takvo isto čuđenje ne bi ponovilo najbolje će biti da se 'Šimonovićevski' odreknemo sudskog procesa protiv Kadijevića, kojeg nismo ni započeli...Mogli bi time samo kompromitirati našu inače dosljednu vanjsku politiku i visoki moral ekspeditivnog pravosuđa, nedajbože! Parafrazirajući 'studiju' Žarka Puhovskog iz 'Slobodne Dalmacije', 14.10.2002., napisanu u povodu Bobetkove optužnice, mogli bi kazati i slijedeće: «Budući da nitko od vojnog vrha JNA-Kadijević, Adžić i dr.-nije osuđen za ratni zločin odgovornost je za to automatski preuzela zajednica, odnosno militantna Srbija koja se više ponašala kao navijačka skupina negoli kao država. A budući da je po zapovjednoj i realnoj liniji prvi čovjek mrtav, mislim na Miloševića.... ostao je Veljko Kadijević. Može biti sumnji u konkretnu, osobnu odgovornost Kadijevića, ali nema sumnje u odgovornost radikalne Srbije. To je ono što treba jasno reći». E, da je naš mudri Žarko umjesto šlampave Carle, Veljko bi već davno bio iza rešetaka.....šipak! I konačno, nije ni Kadijević bitan, njega i tako štite svjetski moćnici, hrvatski narod i njegovi branitelji trebali bi sudski progoniti domaće krivokletnike i izdajnike čija mirnodopska rabota je mnogo opasnija od Kadijevićevog ratnog razaranja!. Kamićak, ožujak 2007.g.: Izvor: http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1087&Itemid=192

subota, 24.03.2007.

Hrvatska politicka veleizdaje od 1102. do danas Da podsjetim na neke cinjenice koje se prelato odbacuju da bi po novostaroj matrici hrvatske politicke (i ine, posebno medijske) guske jucer, danas i sutra sasvim nepotrebno i pogrjesno svoj jedinstveno vitalan i blagoslovljen, pobjednicki narod i drzavu izrucivali drugima na koristenje i izrabljivanje. Na ovu cinjenicu je ukazao i Starcevic, Mihovilovic i puno drugih – zasto se to do danas presucuje od politike, skolstva do medija. Hrvatska politika ce uvijek beskrajno kreativno traziti razloge i izmisljati vlastite slabosti da se podredi nekome drugome precesto vojno slabijem, bas kao danas opet do nogu potucenoj fasistickoj Srbiji radi ulaska u EU i NATO zbog cega u politickoj Hrvatskoj prestaje funkcionirati zdravi razum. Bas kao ban i sjajni nepobjedivi vojnik Jelacic koji je porazio precijenjene Madjare i spasio Austriju umjesto da osamostali Hrvatsku jer je vise bio politicki Austrijanac nego Hrvat (da podsjetim istoj toj porazenoj Madjarskoj Austrija daje dualizam pa se mislite koliko je Hrvatska bila jaka), bas tako je S. Mesic jos uvijek kao i vladajuca elita u Hrvatskoj politicki vise jugoslavenska ne hrvatska i zato spasavaju Srbiju od odgovornosti za genocid i sluze haskom sudu u kreiranju novih povijesnih falsifikata za novo ropstvo Hrvata. Tako je i Tito radio spasavajuci Jugoslaviju umjesto Hrvatske. I onda se uporno sire lazi (pogledajte vecinu medija o obrambenom i oslobodilackom ratu kako lazu, izvrcu i relativiraju kao da nas nije nitko napao i da nismo toliko razruseni i pretrpjeli) kako smo mali i nismo mogli itd. Tko nas je natjerao na ovo sto danas rade nakon velicanstvene i nevjerojatno pobjednicke 1995. Jesmo mi napali Srbe ili oni nas i jos smo na kraju hvala Bogu pobjedili. Nakon 1995 i aktualnog slugansko-veleizdajnickog ponasanja hrvatske politike maske su definitivno pale i to se mora istraziti, sankcionirati ustavno i pravno, a ne da se stalno najgorim manipulacijama unistava hrvatska samosvijest i hrvatski potencijal kroz hrvatske politicke vladajuce izrode predaje drugima u ruke. Koji narod bi ostvario ono sto smo mi ostvarili 1990-1995, taj put od razoruzane i ugrozene zrtva prepustene na milost i nemilost JNA i srpskim fasistima tkz. cetnicima, milion izbjeglica i usprkos embarga, stvoriti iz nicega za 4 godine vojnu silu koja ce pomesti 3. silu Europe koju smo jos kod Vukovara, Pakraca, Gospica psihicki porazili i sto su oni nama vojno planirali dogodilo se na zaprepastenje svijeta njima, samo na hrvatsko-humani nacin brzo i za civile do tada u vojnoj povijesti najbezbolnije (ne moze se svakog pojedinca sprijeciti ali manje osvete nije nikad bilo u tako velikim operacijama i uz toliko puno vojnika u akciji) bez izivljavanja, visemjesecnih (Vukovar, Dubrovnik) i visegodisnjih (Gospic, Zadra, Sibenik, Sarajevo)granatiranja gradova, civila, etnickog ciscenja, svih mogucih ratnih zlocina JNA i cetnika. Tako munjevito i casno tako humano i brzo kao HV 1995 ne moze i nezna ni NATO, pogledajmo Irak i Afganistan sta bi tek radili da progone agresora ah da pogledajte americki zatvor Guantanamo (sta bi bilo da Amerika ima Antu Gotovinu, Mirka Norca, Antu Rosu i ostale). Hrvatska je pocetkom 90-tih pokazala sta moze kada se ujedini domovinska i iseljena Hrvatska, koju energiju, svekoliki potencijal i vojnu silu Hrvatska posjeduje te naravno veliki Blagoslov bez kojega bi odavno bili zrtva hrvatskih veleizdajnickih politickih zabluda od pacta convente 1102, 1848 i spasavanja Austrije umjesto osamostaljivanja pa do dobrovoljnog podredjivanja svinjarskoj Srbiji 1918 ili 1945 obnavljanja velikosrpske tamnice naroda iskljucivo tj. najvecim dijelom (uz pomoc Engleza, danasnja zapadnobalkanizacija je bas na tragu ovog modela kada Srbi izgube rat ili vojno nisu u stanju onda stupaju hrvatski politicari na scenu kao Mesic, Racan i Sanader uz moderaciju “naprednih” Engleza stvaraju Jugoslaviju III – svaka slucajnost sa 1945 je “slucajna”) hrvatskim politickim snagama oko J. B. Tita. Sve to je uzasno puno kostalo hrvatski narod te danas imamo ostatke ostataka koji su i kao takvi pokazali u 90-tima jedinstvenu hrvatsku moc od obrane drzave, stvaranja svih potrebnih struktura da se prezivi agresija i sami protiv svih obranimo te onako velicanstveno porazimo velikosrpskog agresora usprkos sramotnom i dvolicnom embargu na uvoz oruzja. Hrvatska da bude jaka i pravedna, prosperitetna drzava samo treba napokon politicke strukture koje ce raditi za Hrvatsku, a ne za Austriju, Madjarsku, Srbiju, zapadni Balkan, haski sud, UDBU, KOS, MI 6 itd. Hrvatski svekoliki politicki, geostrateski, prirodni, kulturno-povijesni, vojni dragulj treba samo izbrusiti i to kroz neutralnost i pouzdanje u vlastite snage (bas kao 90-tih). Povijest kao uciteljica zivota ne vazi za hrvatsku politiku Hrvatska politika je rezistentna na sve vrste zdravog razuma, logike i sve sto bi od Hrvatske ucinilo jaku i bogatu drzavu. Hrvatska politika je uperena danas kao i jucer na dobrovoljno izrucivanje svoje drzave i nacije nekoj drugoj drzavi, asocijaciji na upravljanje kao da nismo prosli i Austro-Ugarsku, Jugoslaviju I i II. Hrvatska zivi izmedju velikog potencijala i Blagoslova hrvatskog naroda od povijesti, kulture, umjetnosti, snalazljivosti, odlicnih ratnika, uspjesnih sportasa do najgluplje i najpokvarenije politike prema svom narodu kakva je hrvatska. Imamo ogroman potencijal ali nikako odgovarajucu politiku koja bi to kapitalizirala. Stavise hrvatska politika je bas danas kroz oprastanje Velikosrbima kompletne fasisticke agresije, zaborav uloge EU-a i UN-a pri embargu na uvoz oruzja i sramotno sluzenje haskom sudu dokazala da sve te povijesne nevolje i pridruzivanja nisu bili povijesna nuznost vec proizvod bolesno egoisticnih i pokvarenih politicara po motivu samo da je meni i mojima dobro a svi drugi neka krepu od muke i jada, samo sto prije i brze mene u sedlo i polozaje a ko sisa narod i naciju, pale heroje. U Hrvatskoj se dozvolilo obnavljanje antihrvatskih jugoslavenskih struktura moci koje sude svim uzornim i domoljubnim Hrvatima dok ih velikosrpski genocid ne zanima, stara ljubav ne zastarijeva bi mogli reci jer upravo hrvatski komunisticki veleizdajnici su zajedno sa preobucenim Velikosrbima poklali hrvatsku razoruzanu vojsku i narod i to nakon kraja rata o cemu se jos uvijek uporno suti u medijsko-politickoj Hrvatskoj. Uloga ministarstva kulture i znanosti Sve to nije za Hrvatsku relevantno ali nase ministarstvo (ne)znanosti kako D. Belovic pise po ministru Primorcu rade do jedan ili dva u noci dok ne naprave posao, pitanje je samo koji je smisao i svrha tog posla kada u Hrvatskoj jos nema ucenja u skolama o hrvatskom holokaustu kroz dvije Jugoslavije, Bleiburg, krizni put itd. kao ni dostojnog ucenja o velikosrpskoj agresiji i nasim herojima obrambenog i oslobodilackog rata te kako se tesko stvarala drzava - vjerojatno ce uskoro radi EU-NATO integracija uciti kako su nas NATO i EU spasili kada su se Velikosrbi uplasili stalnih bla,bla prijetnji iz NATO-a i EU-a da oni to nece vise trpjeti kako se srpski fasisti ponasaju ali se nisu mogli dogovoriti kako da djeluju - ali su nas bas oni a ne nasi ("zlocinacki") branitelji spasili. Ovaj put je prilika na dlanu da se velikosrpska propaganda stvarana 150 godina u svijetu o Hrvatima pobije na osnovu prikazanog i dokumentiranog 1990-1995 ali ne bi hrvatski veleizdajnici tipa Mesic i co. bili to sto jesu kada bi oni svoje velikosrpske, udbaske i ine prijatelje ostavili na cjedilu te im oprastaju sve i kroz (anti)hrvatske citaj neojugoslavenske medije u Hrvatskoj ignorirajuci sve zakone matematike, statistike, prava i uopce novinarske etike te okvira koji se naziva istina bacaju drvlje i kamenje na hrvatsku borbu za biolosko prezivljavanje i izvlace pojedinacne zlocine da naprave pravilo i opet pojeo vuk magare, srpski fasisti pravi po haskom sudu i hrvatskim veleizdajnicima, Hrvati pobijeni i unisteni, izgubljena Posavina, Srijem i pola BiH ali hrvatska politika daje dokumente haskom sudu da spasi velikosrpski fasisticki JNA vrh i da haski sud uspjesno nastavi stvarati protiv Hrvata nove mitove. Onda dolazi opravdanje svi su protiv nas, ne mozemo nista, mali smo, moramo imati razumijevanja. Koja politika i nacija bi to tako radili nakon svega sto smo prosli u 90-tima zbog velikosrpske agresije. Beogradska propaganda na HRT-u - HRT kao TV Beograd II Da ova nevjerojatna pokvarena rabota hrvatskih starih komunistickih kadrova i njihovih neojugoslavenskih novinara od Senjanovica, Dezulovica, Mijica i co. bude jos vise prosirena HRT prikazuje filmove od Puhovskog i co. ne prikazujuci filmove od Serdara i Vranjicanija koji su istinitiji i nisu radjeni po metodi Göbelsa vec metodom istine. Hrvatska politika sve radi kao i HRT da velikosrpska propaganda opet pobjedi i da Hrvatska bude ponovo bratska republika za srpsko sirenje i izrabljivanje a Hrvatima ako im se ne svidja ima mjesta od Sidneja do Toronta - al smo zaostali kada ne vidimo mogucnosti nastale kroz globalni iseljenicki turizam. Hrvatski politicki fenomen veleizdaje i internog politickog rasizma: Ovaj cijeli tekst pisem samo zato da kazem da je hrvatska politika aktivni partner haskom sudu, velikosrpskoj politici u novom unistavanju Hrvatske i bas kao 1102., 1867, 1918 samo zbog pokvarenosti hrvatske politike dovode Hrvate u nemoguce pozicije gdje nam opet trebaju nevjerojatni ratnici i veliki Blagoslov Zrinskih, Frankopana, Jelacica, Gotovine, Francetica da se hrvatski narod spasi od unistenja koji nam programira nasa "demokratska" vlast i hrvatski vecinski mediji uz uvijek dobrovoljno moderaciju Engleza. Gdje bi bili kada ne bi imali takoi pokvarene antihrvatske elite tj. kada bi hrvatska politika radila za svoj narod i istinu kao sto rade za haski sud, EU, Veliku Britaniju i Beograd tko bi nam bio ravan. Nije da oni neznaju, oni nece i to treba istraziti zasto bas Hrvati imaju taj prokleti politicki gen jer nece Zidov (Hrvat) spasavati naciste (Velikosrbe) od istine i sprijecavati ucenje o holokaustu kao sto se u Hrvatskoj sprijecava ucenje i istina o Bleiburgu ili obrambenom i oslobodilackom ratu. Da hrvatski komunisti 1945 nisu unistili hrvatsku drzavu, Hrvatska bi bila danas jedna od najstabilnijih i najjacih europskih drzava sa kojih minimalno 20-tak miliona stanovnika. Da ne spominjem 1918, 1848 i zasto nam sada spremaju EU ulazak i zapadni Balkan nakon sto smo dobili rat i pobjedili srpsku fasisticku agresiju te pomazu sakriti tragove srpskim fasistickim zvijerima kroz takvu suradnju s haskim sudom. Sve se zna, pitanje je zasto je to tako i dokle? Neka nam dragi Bog cuva Hrvatsku da napokon postanemo normalna drzava sa normalnom politikom a ne da se stalno borimo za nacionalni i drzavni opstanak programiran uglavnom bezuvjetno-bezumnim bezdusnim egoistima hrvatske politike. IHP T. Kralj – Crocop Izvror: http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1081&Itemid=192

'Isusa bi u Hrvatskoj već za doručak izdali' Na promociji nove Tomčeve knjige okupljeni iznijeli svoje viđenje Hrvatske. Gospićko senjski biskup Mile Bogović nasmijao je okupljene kada je ispričao vic: "Posljednja večera nije se moglo dogoditi u Hrvatskoj jer bi Isusa Krista ovdje izdali i optužili još za doručkom!" U Sheratonu je predstavljena nova knjiga Zdravka Tomca 'Moj obračun s KGB-om ili Tomac protiv Tomca', u čijem je nazivu vješto korištena igra riječima jer K predstavlja komunizam, G globalizam dok iza slova B stoji bezboštvo. Na promociji se okupio zavidan broj ljudi, u prvom redu Tomčevih najbližih prijatelja i suradnika, ali bilo je tu medijskih ličnosti, poput zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, nogometnog trenera Miroslava Ćire Blaževića te saborskog zastupnika Slavena Letice. Osim samog autora, Zdravka Tomca, novo djelo renomiranog hrvatskog publiciste predstavio je povjesničar Josip Jurčević te gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Promocija je započela dramskim čitanjem ulomaka iz knjige glumca Dragana Despota uz zvukove oratorija Krunidba kralja Tomislava. 'Hrvati ne smiju dopustiti da se uništi ljubav prema domovini' - Svojom knjigom želio sam poručiti hrvatskom narodu da ne smije dozvoliti da se sasječu vjerski korijeni kao ni da se uništi ljubav prema domovini koja je temelj hrvatskog identiteta- kazao je Tomac dok ga je podržao gromoglasan pljesak prisutnih. Povjesničar Jurčević doživio je Tomčevu knjigu kao poticaj na odabir 'pristati biti nitko, biti prah ili prihvatiti vjeru da postoji identitet'. - Tomac se unutar korica svog novog dijela suočio sa samim sobom. U zreloj životnoj dobi on se susreo sa pitanjem o smislu života koje muči svakog obrazovanog čovjeka- izjavio je Jurčević. Vic o Posljednjoj večeri Gospićko senjski biskup Mile Bogović nasmijao je okupljene kada je ispričao vic o Posljednoj večeri. - Posljednja večera nije se moglo dogoditi u Hrvatskoj jer bi Isusa Krista ovdje izdali i optužili još za doručkom- našalio se Bogović. Predstavljajući svoje viđenje novog uratka Tomčevog pera, Bogović je kazao kako se u knjizi vidi da je 'za Tomca ponoć prošla'. Tomac: Dužni smo ponuditi alternativu 'nebruxelleskih' stranaka - Prikazani su najdublji doživljaji odlaska iz komunizma, ali stvarnog napuštanja takve ideologije dok je za druge izlazak bio samo način sačuvanja pozicije- smatra gospićko-senjski biskup. Promociju je zaključio autor Tomac koji je poručio kako 'nije dovoljno samo pisati već treba i djelovati'. - Dužni smo za izbore ponuditi altrenativu političarima 'bruxellleskih' stranka koja će vratiti odlučivanje u Lijepu Našu- naglasio je Tomac. Izvor: http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&task=view&id=7793&Itemid=1

srijeda, 21.03.2007.

Optuznica postoji, optuzenici tuziteljstvu nepoznati Optuznica postoji, optuzenici tuziteljstvu nepoznati Subota, 03.03. 2007. Cini se da su osim medjusobne svadje na stetu Hrvatske i njihovih branjenika odvjetnici hrvatskih generala ipak zadali dobar udarac u staklenu bradu Carline optuznice. U bradu prepametnog Save Strbca? Najcudnije je sto hrvatski mediji malo paznje pridaju dobrim vijestima koje znaju dolaziti iz Haaga. Mozda to za nekoga i nije dobra vijest. Recimo za pravnika i advokata Savu Strbca i njegove – sigurno nije. I slicne. Hrvati Amac objavio je razgovor sa Payam-om Akhavan-om koji valja procitati. Upravo taj covjek zadao je udarac u staklenu crnu bradu, navodno uz pomoc naseg Gorana Mikulica, odvjetnika takodjer naseg junaka generala Markaca. Hvala Bogu. Cini se da je Haasko tuziteljstvo uz pomoc vrsnog pravnika Save Strbca podiglo optuznice protivne medunarodnom pravu i Zenevskim konvencijama. Optuzba za prekomjerno granatiranje je po mom misljenju fekalija inteligencije, a optuzba za progon (zapravo evakuacija) civila obican izmet, doduse malo razrijedjen. “Oluja nad Krajinom” gospodina Puhovskog dokazuje upravo suprotno. Mnogobrojni svjedoci u tom filmu govore upravo u prilog generalu Gotovini, a protivno hipotezama kuhara takve pravne sarme. Svjesno ili nesvjesno nije uopce vazno. Taj film rusi optuznicu protiv generala Gotovine dok kazes “keks”. Cini se da su upravo na tom planu odvjetnici hrvatskih generala razbili gard haaskog tuziteljstva. Takodjer je i Goran Mikulicic poucio tuziteljstvo kada je doista zavrsila operacija “Oluja” jer izmisljeni datumi koje je iz svoje ili Savine glave izvlacila Carla del Ponte do studenog 1995. poput zeca iz sesira, ne mogu drzati vodu. Valjda su se vodile tada medjunarodne oruzane bitke, u njenoj glavi. Ako se netko dobro “nasmrka” moze mu se prividjati, ali to nije slucaj. Morala je to izmisliti kako bi sud bio nadlezan, a ona mogla tuziti. A i bolesna teorija “urote i zlocinackog pothvata” nije prosla neokrznuta. Djelomicno je uskopljena ta teorija. Bozanske vijesti, ali se moramo strpiti do odluke sudskog vijeca kojem nova lakrdija promjene optuznica ne bi odgovarala. Nazalost tesko. Optuznice se mijenjaju kao carape, a mozda i slicno vonjaju? Ali kada bi doista trebalo nece se dogoditi. Optuznica stoji na staklenim nogama, napisah nekoc davno. Nemojmo se prerano veseliti, pravo nije sinonim pravde, ali je ucinjen korak blize prema pravdi. Mozemo se veseliti samo tome sto su navodno odvjetnici “rasturili tuziteljstvo k’o dete zvecku”. Teta koja je govorila u ime tuziteljstva navodno se crvenila kao Putinova kravata. No zakon je zakon, ali je cesto pravda na strani jacega. Po tome bi i NATO trebao odgovarati jer je stradalo preko 400 civila u napadima na Beograd navodno je ustvrdio Akhavan na što ga je sudac odmah (demokratski) prekinuo. Pred zakonom su svi jednaki. Malo morgen. Jednaki i jednakiji? I NATO i Hrvatska, samo sto je za razliku od NATO-a Hrvatska bila u svome domu. Oslobadjala svoje medjunarodno priznate granice. Pravda nije slijepa nego corava i ponekad nakazna. Miroslav Separovic je navodno muski i odlucno uzvratio bahatim sucima, kazem bahatim jer sam nedavno gledao na TV kako je sudac ispitivao generala Cermaka. Mozda bi rijec odvratan vise prilicila nacinu haasko-europske komunikacije koju je prakticirao taj sudac. Sve u svemu, gospoda suci su navodno poput papagaja ponavljali termin “sukob interesa” sto je cini se iznerviralo Separovica. Interesantan je upit sudaca glede moguceg scenarija da se odgovornost sa Ministarstva obrane mozda bude trebalo prebaciti na Ministarstvo pravosudja cime se zapravo ukazuje na to da je sud napokon shvatio da nakon svrsetka “Oluje” u Hrvatskoj nije vladala vojna hunta, nego da je rijec o zlocinima koji ne potpadaju pod ratne zlocine jer medjunarodnog rata tada vise sigurno nije ni bilo. Mozda su shvatli da njihova nadleznost zavrsava sa zbivanjima 8.08.1995. I 09.08.1995. definitivno prestaje. Dvojka kumek. I to samo zato je tako jer smo tako mi prihvatili, umjesto da im damo odmah “dvojku”. Kako se u optuznici navode hrvatski generali i citiram “drugi” na upit branitelja generala Gotovine tuziteljstvo koje optuzuje i te “druge” navodno nije znalo tko su ti “drugi”, dakle ni koga njihova optuznica optuzuje. Kazem i inzistiram na rijeci “navodno” buduci da nisam bio tamo, a doista mi je tesko vjerovati da je takav cirkus moguc. Svaka cast svakome, ja se i majmunu obracam sa “Vi”, ali tesko mi je vjerovati da netko moze biti toliko neinteligentan, a bez metastaza na mozgu. Da ne zna koga njegova optuznica optuzuje. Zasto je Miroslav Separovic u mogucem sukobu interesa izgleda nije precizirano osim naznaka o eventualnom prebacivanju odgovornosti sa jednog ministarstva na drugo, dakle priznavanjem da zlocini pocinjeni nakon Oluje nisu ratni zlocini nego razbojnicki, ali to se gospodu suce i ne tice jer je za mirnodopske zlocine i eventualno njihovo neprocesuiranje nadlezno hrvatsko sudstvo. A kao takvi mislim da su u zastari. Nisam pravnik. Znalo se za njih davne 1995. Kao da “Haagovci” guraju nos u tudji tanjur sa ruckom. Da nije bilo tog nesretnog sukoba interesa Miroslava Separovica i jos nesretnijeg sukoba medju odvjetnicima mogli bismo biti zadovoljni.Greg Kehoe, odvjetnik generala Gotovine, upitao sudsko vijece bi li oni promijenili odluku ukoliko obrana generala Gotovine odustane od pozivanja Separovica za svjedoka, sudac mu je odgovorio da je za to sada prekasno. Pitam se zasto je prekasno? Casni sud i mudro tuziteljstvo. Mislim da bi obrana hrvatskih generala samo trebala sudu prezentirati dijelove filma “Oluja nad Krajinom” u kojem, vjerojatno nenamjerno, u korist generala Gotovine, svjedoce ljudi koji kod Haaskog suda i narocito tuziteljstva imaju kredibilitet, da ne upotrijebim termin iz mracne proslosti, moralno politicku podobnost. Jedino ostaje upitno da li ce istina i pravda prisustvovati plesu politike pod maskama. Nakon “nadleznosti” Haaga nad Olujom, pa nad periodom poslije sluzbenog zavrsetka Oluje, pa nad hrvatskim novinarima, pitam se zbog cega ne bi jednog dana bila i nad Mestrom Tonijem, gradonacelnikom Rijeke za vrijeme karnevala. Sumnjiv je on meni. Taj mestar Toni. Darko Belovic Izvor: http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=996&Itemid=192

Cist racun – duga ljubav Cist racun – duga ljubav Srijeda, 21 Ozujak 2007. Poput malarije, u gotovo pravilnim vremenskim razmacina, u dnevno-politicke svrhe izlazi se sa temom razgranicenja izmedju Slovenije i Hrvatska, u Piranskom zaljevu. Piranski zaljev ili Savudrijska vala? Meni je svejedno kako se nesto naziva. Vazno je da polovina pripada Sloveniji, a druga polovina Hrvatskoj, barem koliko se u medjunarodno pomorsko pravo ja razumijem. Kako se moj stav podudara sa stavom vrhunskih strucnjaka, gospode H. Kacica, D. Rudolfa, V. Iblera, B. Vukasa ...... koji su eminentni strucnjaci za medjunarodno pravo mora, cijenim njihovo misljenje i vjerujem da sam u pravu. Ako kada budem pisao o knjizevnosti, Kekecu i Mojci, tu mi imena eksperata za pravo mora nece biti autoritet, i svakako cu misljenje gospodina Dimitrija Rupela uvazavati vise nego stavove spomenutih eksperata za medjunarodno pravo mora. U ovom konkretnom slucaju to ne moze biti tako. Doduse, sumnjam da cu imati potrebe pisati o Kekecu pa vjerojatno necu trebati ni konzultacije sa strucnjacima za knjizevnost, poglavito za Kekeca. Predsjednik Europskog parlamenta Hans-Gert Poettering je 8. ozujka 2007. u Bruxellesu podrzao premijera Ivu Sanadera i dugogodisnji hrvatski prijedlog da se «piranski problemi» rijese pred nekim od medjunarodnih pravosudnih tijela, u slucaju da se ne moze postici bilateralni dogovor, (a sto se vec 16 godina bezuspjesno pokusava rijesiti) - rekao kako bi pozeljno rjesenje bilo izlazak "pred neki medjunarodni sud, u Hamburgu ili u Den Haagu, a za sto je potreban dogovor dviju vlada. Kao da je mene pitao ili citao moje stare clanke. Prema navodima slovenskog Dela, Hans-Gert Poettering promijenio je misljenje nakon susreta sa slovenskim ministrom Dimitrijom Rupelom i pojasnio svoje prijasnje izjave o arbitrazi kao zeljenom rjesenju problema razgranicenja. Tako je navodno pomislio da bi Slovenija i Hrvatska mogle ipak ostvariti bilateralni dogovor. Vjerojatno covjek vrlo brzo razmislja kada tako brzo moze mijenjati stavove. A bilateralni su pregovori, za razliku od Poetteringa vrlo spori i traju vec 15-16 godina bez rezultata. Ocito je da jedna strana zeli stvar nakon 15 godina otezanja rijesiti na sudu, a druga na sud ne zeli ici i pronalazi razloge kojim bi se to izbjeglo. Komplicira razrjesenje na sudu i optuzuje drugu stranu. Tko je u pravu sigurno se ne boji suda, barem ne bi trebao imati razloga za strah od medjunarodne sudske pravde. Sto donosi razrjesenje granicnih problema pred medjunarodnim pravosudnim tijelom? Donosi istinu i to jest najveci problem jer ce se napokon i najneukijima razbistriti cija je vlast 15 godina obmanjivala svoj vlastiti narod pricama za malu djecu svaljujuci krivnju na drugu zainteresiranu stranu. Ili ce politika ispasti nekompetentna ili nevjerodostojna pa bi se to moglo odraziti i na izborima. Takodjer, veliki problem predstavlja i cinjenica da je jedna od dvije drzave u sporu glede razgranicenja u Piranskom zaljevu, zapravo, 15 godina imala i deklaratorno i javno pretenzije na teritorij susjedne (prijateljske) drzave. Nezgodno za 21. stoljece. United Nations Convention on the Law of the Sea (1982.), Article 15: Delimitation of the territorial sea between States with opposite or adjacent coasts Where the coasts of two States are opposite or adjacent to each other, neither of the two States is entitled, failing agreement between them to the contrary, to extend its territorial sea beyond the median line every point of which is equidistant from the nearest points on the baselines from which the breadth of the territorial seas of each of the two States is measured. The above provision does not apply, however, where it is necessary by reason of historic title or other special circumstances to delimit the territorial seas of the two States in a way which is at variance therewith. Dakle, kada obale dviju drzava leze sucelice ili medjusobno granice, ni jedna od tih dviju drzava nije ovlastena, ako medju njima nema drugacijeg sporazuma prosiriti svoje teritorijalno more preko crte sredine kojoj je svaka tocka jednako udaljena od najblizih tocaka polaznih crta od kojih se mjeri sirina teritorijalnog mora svake od tih dviju drzava. Ova se odredba medjutim ne primjenjuje u slucaju gdje je zbog historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti potrebno razgraniciti teritorijalna mora dviju drzava na drugaciji nacin, no taj dio je vrlo neprecizan glede definicije historijskog naslova. Isto je govorio i stavak 1. clanka 12. Konvencije o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu. Iste rijeci, a izrecene su prd 50 godina. A takozvana "crta sredine", osim za neke, nije nista novo jer se prvi puta spominje u norveskom zakonodavstvu iz 10. stoljeca, a finalno je Boggs 1936. godine razvio novu metodu povlacenja crte sredine, te ju je definirao kao crtu kojoj je svaka tocka na jednakoj udaljenosti od najblize tocke ili tocki suprotne obale. Primjenom ove metode nastaje samo jedna moguca crta to potvrdjuje preciznost njegove teorije i definicije. Teorija danas razlikuje tri glavna tipa crte sredine: striktnu, pojednostavljenu (tzv. simplificiranu) i modificiranu crtu sredine. Striktnu crtu sredine moze se najjednostavnije definirati kao crtu koja je nastala striktnom primjenom definicije iz clanka 15. Konvencije o pravu mora. Slovenci slobodno mogu birati koju crtu sredine zele ukoliko je po njima izabrana "striktna crta". Salu na stranu, u svakom slucaju u nasem konkretnom slucaju Medjunarodna konvencija o pravu mora (1982.) pravno je jaca od clanka 311. st. 1. Zenevske konvencije i svega drugog, a podupiru nas i tzv. "obicajna pravila". Prema misljenju Weila, nacelo da kopno dominira morem je sustina svih pravila obicajnog medjunarodnog prava koja uredjuju prava na moru kodificirana u Konvenciji o pravu mora. Konvencije o pravu mora treba smatrati temeljnom normom Prava mora, i to sa karakteristikama peremptorne norme, koja je uglavnom dispozitivno pravo, ius cogens (ius strictum) a cijim bi se nepostivanjem urusio cijeli sustav medjunarodnog prava mora. A povijesni razlozi, vidljivi su iz slike koja slijedi, ma sto netko o njoj govorio. Piranski je zaljev bio podijeljen prema nadleznosti republickih Milicija - popola. Tako je u SFRJ zapravo i prije raspada te savezne drzave bila rijesena i morska granica medju bivsim republikama, iako je savezna je vojska JNA odnosno JRM mogla djelovati na cijelom podrucju bivse savezne drzava, savezne drzave koje vise nema bas kao ni savezne vojske. Kakva je bila granica prilikom osamostaljenja dvaju drzava takva treba biti i danas, ukljucivsi i Svetu Geru. Inace, vrlo nerazjasnjen element kombiniranog pravila su upravo te posebne okolnosti kao sto je prisustvo priobalnih otoka ili opca konfiguracija obale ili pak prisvajanje morskih prostora na temelju historijskog naslova, koji dovede do potrebe usvajanja granicne crte koja se razlikuje od crte sredine. Ulogu, dakako, mogu igrati prirodno nastali otoci i povijesna prava, a ne fraze i naknadno sagradjeni umjetni otoci ili nasipi. D akle, osim prema medjunarodnom pravu mora, tako i zbog povijesnih razloga granica izmedju Slovenije i Hrvatske ipak prolazi u Piranskom zaljevu - crtom sredine. Iako slovenska politika neke pravne stvari tumaci na svoj, jedino njoj razumljiv nacin, istina je da se ne smije prijeci crta sredine ako ne postoji drukciji sporazum. Sporazuma nema. Dovoljno je razlikovati nesto sto je parafirano od necega sto je prihvatio i ratificirao Hrvatski Sabor, koji je jedini nadlezan za promjene granica, i sve je jasno. Takozvani "piranski paraf" hrvatski je Sabor odbio prihvatiti i ratificirati. On je pravno ne valjan. Politika se jos jednom pokazala kako nesposobnom za razrjesenje problema granica u Piranskom zaljevu, tako i glede razvijanja dobrosusjedskih odnosa. Slovenci i Hrvati imaju mnogo bolje medjusobne odnose od svojih politicara, koji kao da nastoje u svoje dnevnopoliticke svrhe te prijateljske odnose pokvariti. Zar moze biti ista gore za prijateljske odnose nego kad jedan prijatelj zeli nesto otudjiti drugom prijatelju? Tko zeli nekome nesto otudjiti taj je lopov (u pokusaju), a Slovenci misle da Hrvati zele uzeti njihovo, a Hrvati pak misle da njihovo zele otudjiti Slovenci. To je politika. Ja osobno mislim da je jedini rjesenje nakon 15 godina pregovaranja - ipak medjunarodni sud. Pa neka sud procijeni tko je tko, a sto je preduvjet za razvitak jos boljih odnosa dvije drzave. Cist racun - duga ljubav. Posezanje za tudjim teritorijem u proslom je stoljecu znacilo siguran rat. Srceom i Slovenci i Hrvata su civilizirani ljudi, pa se ne osvajaju Svete Gere i Piranski zaljev - oruzjem. Istina i pravda kad tad biti ce "otkriveni", a to je najbolje uciniti na kompetentnoj medjunarodnoj instituciji koja se razrjesenjem takvih problema profesionalno bavi, a uz to i predstavlja neosporni medjunarodni autoritet. Takvo rjesenje je relativno brzo ako ga usporedimo sa duljinom neuspjesnih bilateralnih pregovaranja, a uz to i najekonomicnije. Posten i castan covjek ne mora se bojati istine i pravde medjunarodnog suda, isatine koja mora izaci na svjetlo dana. To je nacionalni interes i jedne i druge drzave. Istna, pravo i pravda. Moj osobni stav prema slovenskoj politickoj eliti je jedno, a stav prema Slovencima kao naciji je nesto potpuno drugo. Slovence ne smatram odgovornima, ali sa slovenskom politikom je stvar potpuno drugacija. Jedino sto bih mogao zamjeriti Slovenskim gradjanima jest to sto su u ovih 15 godina doista mogli malo ispitati u kontekstu "life long learning" sto kaze medjunarodno pomorsko pravo glede razgranicenja na moru, pa onda kao casni ljudi traziti od svoje politike da ucini ono sto je zakonito. Tesko je vjerovati da neka nacija vjeruje bas toliko slijepo svojim politicarima, da ne gleda svojim ocima, ali je i cinjenica da su ljudi skloni povjerovati u ono u sto zele vjerovati, pa makat to bilo i ne logicno. I tako nastaju karte "geografskih snova" i ljudi koji vjeruju da neka zemlja (bez otoka) moze prosiriti svoje more dalje od svoje obale, a blize uz tudju obalu. Konvencija o pravu mora vec na svom pocetku u clanku 2. propisuje da se suverenost obalne drzave proteze izvan njezinoga kopnenog podrucja i njezinih unutrasnjih voda i, ako se radi o arhipelaskoj drzavi, njezinih arhipelaskih voda - na susjedni pojas mora, koji se naziva teritorijalnim morem. Suverenost se takodjer proteze na zracni prostor iznad teritorijalnog mora i na njegovo dno i podzemlje, a gdje konkretno u Sjevernom Jadranu ima plina. Nalazista plina uz sva druga bogatstva mora. Stoga svaka obalna drzava ima pravo na teritorijalno more ispred svoje obale. NE susjedove obale nego svoje obale. Suverenost obalne drzave je ogranicena pravom drugih drzava na neskodljivi prolaz brodova, a pravo prolaska stranih brodova kroz teritorijalno more obalne drzave nuzan je ustupak suverenosti obalne drzave medunarodnom prometu (clanak 19.). Ponavljam, pravo neskodljivog prolaska pa takvo pravo ima i svaki Slovenski brod pri prolasku kroz hrvatsko teritorijalno more (clanak 24). Upravo kako je imao i u Jugoslaviji. Misle li Slovenci traziti i pristup otvorenom moru kroz teritorijalno more Crne Gore, Albanije Grcke.... Od Italije sigurnno nece jer to vec Slovenija ima kao clanica Europske unije. I Slovenija i Italija su clanice EU, ako niste znali. Hoce li se tko u Dezeli sjetiti i traziti gospodarski pojas na Pacifiku? Budimo ozbiljni. Clanak 2. daje opci medunarodno-pravni okvir za razgranicenje teritorijalnog mora, a clanak 15. Konvencije o pravu mora regulira sam nacin odnosno metodu razgranicenja. Clanak 15. sastoji se od tri sastavna elementa: 1) sporazuma, 2) ekvidistance i 3) posebnih okolnosti. Zbog toga se, u literaturi cesto naziva kombinirano pravilo. Svaka drzava ima pravo, na temelju Konvencije o pravu mora, proglasiti svoje teritorijalno more do udaljenosti od 12 milja (clanak 3.), ispred svoje obale, a u konvenciji nigdje ne pise da je jedino Hrvatskoj to pravo uskraceno jer Slovenija zeli ispred hrvatske obale proglasiti svoju, takozvanu (teritorijalnu morsku) zonu "B" i jos neke sitnice. Svako nekako, pravno potpuno bez veze izgleda i jedna karta kojom slovenska politika formira svoje zone daleko od svoje obale. De facto ono malo crveno na slici doista neosporno jest slovensko teritorijalno more, a ono plavo jest sporni dio koji doista pripada nekome, a Slovenija misli da pripada njoj. Nije problem sto je nesto pravno neutemeljeno, neukost i neznanje su demokratsko pravo, no problem nastupa kada se izgubi smisao za logiku. Kada nesto prestaje biti kako razumljivo tako i razumno. Zagreb, koji ce mozda vec sutra slicnim kriterijima biti proglasen za predgradje Ljubljane, trebao bi muski reagirati na takve umjetnicke geografske akvarele. Mozda se netko bezosjecajan tome moze rugati, ismijavati slovensku kartografsku politiku ali za mene je tako sto zalosno i zato to necu ni komentirati. Kao legalist ja bih takve poteze prijavio lijepo Vijecu Sigurnosti pa neka se autor ovakve ideje opravdava medicinskom dokumentacijom. Nakon ovakvih zemljopisnih, odnosno "morepisnih" uradaka djeluje neumjesno optuzivati hrvatsku politiku da podcjenjuje slovensku. Nitko ne moze uciniti toliko na rusenju tudjeg kredibiliteta koliko covjek moze sam srusiti svoju vjerodostojnost. Stara narodna poslovica kaze: "tko pod drugim jamu kopa...." O geografskoj mapi sa A-B-C zonama nema se sto pregovarati. Pocetna pozicija za pregovore o granici na moru toliko je ne realna da se tu nema sto korigirati -osim bas svega u kompletu. Ovako zapravo izgleda prava karta. Slovensko je teritorijalno more oznaceno tamno zeleno, hrvatsko teritorijalno more plavo, a presedan svih presedana u pomorskom pravu takozvani «piranski paraf» ljubicasto. Na medjunarodnom sudu taj bi ljubicasti dio vjerojatno pripao Hrvatskoj u skladu sa medjunarodnim pravom mora, medjutim na dogovornoj arbitrazi rezultat bi bio upitan upravo zbog pravno nevaljanih «piranskim parafom» protuustavnih pokusaja prepustanja hrvatskog mora drugoj prijateljskoj zemlji. Ogromna je steta vec ucinjena, ali srecom medjunarodni sud mora primjenjivati medjunarodno pravo u svome radu. «Ad hoc arbitraza» kojoj su Slovenci skloniji - ne mora, pa bi se lako moglo dogoditi da na takvoj arbitrazi hrvatska izgubi dio svog mora zbog nesuvislih potpisa i najblaze receno zbog nepoznavanja medjunarodnog pomorskog prava. Mi smo imali doista kompetentnu komisiju, ali je komisija raspustena kako bi napori zavrsili «piranskim parafom» jednim od upecatljivih presedana u novijoj povijesti prava mora. Ja svoj paraf ni drogiran, a kamoli pijan ne bih stavio na «piranski dokument» jer bih se bojao da ce me jednog dana u Hrvatskoj suditi i osuditi. Jednom u buducnosti, za 10 ili 20 godina. Ma da mi to naredi i sam predsjednik - ne bih to parafirao. Pokupio bih svoje «krpice» i ispraznio ladice svog radnog stola. Bojao bih se kazne, pa da mi obecaju nuklearku Krsko, jos jednu novu na Svetoj Geri, i sve novce Ljubljanske banke. Nije ni Racan osobno to cudo parafirao. Glede "10 tocaka slovenskog Ministarstva vanjskih poslova" necu napisati nista jer to stivo nisam izdrzao procitati do kraja. To je koncentrirana glu......ma. Da, tako je, mislio sam reci - gluma, a na koju bi optuzbu trebalo odgovoriti konkretno, precizno i decidirano. Profesionalno. Ocito je da slovenska politika ceka da poslovicno mlaka hrvatska politika "digne ruke predaje" i pristane na za Hrvatsku mozda katastrofalnu - "ad hoc arbitrazu" kakvu zeli Slovenija. I na kraju valja naglasiti da je primjena crte sredine, kao metode razgranicenja, dominantan nacin jer je od ukupno 45 sklopljena ugovora ekvidistanca je kao metoda primijenjena u 33 ugovora. Za ugovor treba dvoje, a ako nema nikakvih realiziranih dogovora i ugovora ni nakon 16 godina pregovaranja - najbolje je rjesenje medjunarodni sud. Sve je na medjunarodnom sudu vec odavno moglo biti rijeseno. Izgubljeno je 16 godina bez rezultata. Uci u EU bez tocno definiranih granica i eventualne mogucnosti izlaska iz nje sa svim teritorijima sa kojima bi usli, ne bi bilo u skladu sa Ustavom RH. Imamo barem 4 prije spomenuta vrhunska strucnjaka za pomorsko pravo koji mogu obraniti pravo i pravdu. Svaki njihov napisani tekst u medijima doprinosi stjecanju znanja i edukaciji citatelja i time je korak blize razrjesenju problema u skladu sa medjunarodnim pravom mora. A privremeni ugovor glede granica na moru sa Crnom Gorom takodjer je katastrofa za Hrvatsku. Kao da se netko potrudio da bas sve "ukaki". Sa BiH se dogovaramo i ne smijemo ponoviti iste pogreske. Dobrosusjedski odnosi su izuzetno vazni, ali ne tako da zbog njih "trgujemo" hrvatskim teritorijem. Duznost nam je samo: istina, postenje, pravo i pravda. Dogovori iz kojih jedna strana izlazi kao pobjednicka, a druga kao gubitnik nisu dugotrajni. Obje strane moraju izaci iz pregovora zadovoljne kompromisom. Ako se ne moze, a sto drugo nego sud. Darko Belovic Izvor: Hrvati AMAC http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1070&Itemid=192

ponedjeljak, 19.03.2007.

»Bosna i Hercegovina je i hrvatska zemlja« Razgovarao: Vanja Gavran RAZGOVOR: DR. FRANJO TOPIĆ, PREDSJEDNIK HKD »NAPREDAK« »Bosna i Hercegovina je i hrvatska zemlja« »Oduvijek sam govorio da je Bosna i Hercegovina i hrvatska zemlja, iako neki ne misle tako. Ti neki iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Europe, još uvijek govore da Hrvati nemaju što tražiti u Bosni i Hercegovini. Moram reći da mi je dosadilo uvjeravati te koji tako misle da smo živi, da ima još Hrvata u Bosni i u Sarajevu, da ćemo ipak preživjeti, da se netko u Bosnu vratio itd. Čim me netko pita hoćemo li opstati, onda već znam da taj ne vjeruje u našu budućnost. Još sam g. 1994. u Zagrebu na velikom skupu rekao: 'Nama spasa nema, ali nećemo propasti.' Neki govore da u BiH nema ni pola od prijašnjih 760.000 Hrvata, a CIA je 1. srpnja 2003. objavila da ih ima 570.000. Doživio sam da me neki Hrvate žele uvjeriti da nas ima samo 100.000. To je vrlo znakovito. Sve ovo što ću reći ima za cilj da hrvatska država, hrvatski mediji, hrvatska vlast u BiH, Hrvati u inozemstvu promijene odnos prema BiH, prema bosanskim Hrvatima, a i budući sam čelnik Napretka, prema Napretku", rekao je za Glas Koncila predsjednik Hrvatskoga kulturnog društva »Napredak« prof. dr. Franjo Topić, društva koje već 103 godine djeluje kao jedna od okosnica kulturnog i intelektualnog života Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj i svagdje gdje »Napredak« ima svoje podružnice. GK: Profesore Topiću, jesu li Hrvati u Bosni i Hercegovini zadovoljni stanjem u državi, i odnosom drugih naspram njih? »Molim i preklinjem sve da promijene odnos prema Bosni i Hercegovini, posebno prema Bosni, i prema 'Napretku'. To je hrvatski, to je katolički i to je globalni interes. Treba reći i tako raditi kako bi se vidjelo da je naš interes ostanak i opstanak Hrvata u Bosni. To moraju reći prvo hrvatska država i hrvatski mediji. To treba jasno kazati i Crkva u Hrvatskoj i u inozemstvu.« »Bilo bi najbolje da BiH ima trostupnjevitu vlast: općina, županija i državna vlast. Ne treba izmišljati toplu vodu. Neka se prepiše uređenje Švicarske i Belgije i ova država može biti funkcionalna i prihvatljiva za sva tri naroda i za sve njezine građane. Bosna i Hercegovina ne može opstati s dva entiteta: ili nijedan, ili tri entiteta.« »HDZ je g. 1998. potpisao sporazum sa SDA-om da neće hrvatski kanal u BiH. I sad kad je sve prošlo, oni opet izluđuju ljude s pitanjem hrvatskoga kanala.« Dr. Topić: Nisu. Ali kad je to čovjek zadovoljan? Od g. 1990. puno smo vremena, energije i živaca potrošili na politiku. Svima je jasno da je dejtonska Bosna i Hercegovina nefunkcionalna i preskupa pa stoga treba u ovoj desetoj obljetnici raditi na preustroju ove države. No, da budemo što objektivniji, nismo li svi ili većina u ratu govorili: »Neka se samo zaustavi rat pa neka bude bilo kako.« Sjećate li se često ponovljene rečenice: »Bolje godinama pregovarati nego jedan dan ratovati.« Samo čovjek često zaboravlja i još češće ima neograničene želje. Ima onih koji nama Hrvatima žele osporiti prava, ali treba priznati da smo jednim djelom i sami krivi za stanje u kojem se nalazimo. »Neki još žele dokazati da ova država nije moguća« GK: Kada kažete da su Hrvati također odgovorni za stanje u kojem se nalaze, na što konkretno mislite? Dr. Topić: Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini počesto je lutala u pronalaženju ciljeva. Ni danas vladajuća stranka, bojim se, ne zna ili neće znati što hoće u ovoj državi. Po mom sudu, HDZ BiH trpi još od prošle politike koju je u ime njega do 1998. pa i do 2000. vodio HDZ iz Hrvatske, trpi od Herceg-Bosne, trpi od ljudi koji su sudjelovali u ratu, od frustracija što nije uspjela podjela BiH. Nitko se ne mora slagati, ali osobno mislim da i sada mnogi od njih ne prihvaćaju da je ovo njihova zemlja. Po nekim indicijama neki od njih još žele dokazati, i tako rade, da se vidi da ova država nije moguća itd. Uglavnom se kuka, uglavnom se govori što se neće, a nikako da se ozbiljno prione na posao i da se problemi rješavaju. Ali kako ćete nešto riješiti ako nećete. Jednostrani govor o nacionalnim pravima ljude samo frustrira, tjera ih da se sele u inozemstvo, pa onda ispada kako Hrvati imaju više nacionalnih prava u Münchenu i New Yorku nego u BiH, što je naravno zavaravanje. Tamo nemaju nikakva nacionalna prava. Čak ne mogu ni glasovati. Kako neki od naših političara pa i drugih ljudi govore, često ispada da smo imali više nacionalnih i vjerskih prava u komunističkoj protunacionalnoj Jugoslaviji. GK: Vi ste uključeni u različite razgovore i oko budućeg ustrojstva Bosne i Hercegovine. Kako Vi vidite Bosnu i Hercegovinu kada već niste za ovakvu? Dr. Topić: Bilo bi najbolje da BiH ima trostupnjevitu vlast: općina, županija i državna vlast. Ne treba izmišljati toplu vodu. Neka se prepiše uređenje Švicarske i Belgije i ova država može biti funkcionalna i prihvatljiva za sva tri naroda i za sve njezine građane. Bosna i Hercegovina ne može opstati s dva entiteta: ili nijedan, ili tri entiteta. Znam već kako će ovo neki shvaćati. Najnormalnije bi, po mom sudu, bilo urediti ovu zemlju u deset provincija/županija i da budu i nacionalne, ali ne isključive. No, preduvjet svega je da se ova zemlja prihvati kao svoja. Da je komplicirana, da ima problema, to je svakome jasno. BiH je mala zemlja, ali ima dovoljno problema za jednu veliku zemlju. Ne treba se zavaravati, ovdje nije lako naći solidno i funkcionalno rješenje. Tri su naroda, bio je rat i posljedice su teške. Mnogi su ljudi izgubili svoje najbliže, izgubili kuću, posao, perspektivu, i o tome se mora voditi računa. Znam da želimo sve riješiti što brže, ali, po mom sudu, i sad ide puno bolje nego u mnogim zemljama koje su prošle rat i ovakve probleme. »Govorili su nam kako trebamo koristiti udžbenike iz Hrvatske« GK: U posljednje je vrijeme ponovno aktualizirano pitanje hrvatskoga jezika, televizije na hrvatskome jeziku i cjelokupnoga sustava obrazovanja u BiH. Kako Vi doživljavate sadašnje rasprave o obrazovanju i o televiziji? Dr. Topić: Nevjerojatno je i umarajuće je da o tome još i sada nakon toliko godina razgovaramo. Opet ću za neke biti iznenađujući. Nisam za vraćanje unazad, ali se bez toga ne mogu neke stvari razumjeti. Hrvatska vlast u BiH dugo je zavaravala ljude s tim pitanjima. Tako su nam govorili - i to je, po mojim saznanjima, velika većina Hrvata u BiH i u Hrvatskoj prihvatila - kako trebamo koristiti udžbenike iz Hrvatske. Ostavljajući po strani pitanje kvalitete, valja kazati da oni naprosto nisu dovoljni. Npr. u udžbeniku zemljopisa iz Hrvatske nema ništa, što je i razumljivo, o Posušju ili Tuzli. Pa to vam je slično kao da hoćete u Austriji uvesti njemačke udžbenike. Dr. Franjo Topić Slično je pitanje i s uređenjem televizije u BiH. Pa oni su ljude zaveli s tezom - koju je opet većina Hrvata prihvatila - da nama treba HTV. Svi, ne samo Hrvati nego i Bošnjaci i Srbi, žele imati sve kanale HTV-a, ali to nema veze s rješavanjem pitanja televizije i drugih medija u BiH. Valja podsjetiti da je HDZ g. 1998. potpisao sporazum sa SDA-om da neće hrvatski kanal u BiH. I sad kad je sve prošlo, oni opet izluđuju ljude s pitanjem hrvatskoga kanala. Što se mene osobno tiče, ja sam bio u službenoj komisiji za medije 1992. godine i zastupao sam stajalište da je najlogičnije imati tri nacionalna i jedan zajednički državni kanal. I sada tako mislim. Na tom se tada nije htjelo raditi. Mene su tada uvjeravali da nam ne treba hrvatska televizija u BiH i da je sreća da imamo studio HTV-a na Širokom Brijegu. Možeš misliti sreće! Naravno, to je dio politike kojom se željelo Hercegovinu pripojiti Hrvatskoj i, naravno, ne treba neka hrvatska televizija Bosne i Hercegovine. Nije nevažno podsjetiti kako nikakvo uređenje televizije nije moglo proći bez hrvatskih zastupnika jer to spada u ustavom zagarantirana nacionalna prava i uvijek se može iskoristiti pravo veta. Neka mi netko kaže da su hrvatski zastupnici iskoristili to pravo. »Ja vidim hrvatski narod kao jedan, a živi u dvije države« GK: Kako ste zadovoljni odnosom Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i Hrvatima koji žive u njoj? Dr. Topić: Prije odgovora treba kazati kako je do g. 2000. ili preciznije do 1998. i dolaska Ante Jelavića na čelo HDZ-a svu hrvatsku politiku u BiH određivao Zagreb, a ovi ovdje bili su bolji ili lošiji izvođači, bolji ili lošiji informatori. Do g. 2000. teritoriji pod hrvatskom vlašću funkcionirali su de facto kao dio hrvatske države, i to je bilo vidljivo od zastave i telefona do kune. Nova koalicijska vlast u Hrvatskoj g. 2000. željela je promijeniti odnos prema BiH i dosta je promijenila, ali, zbog kompliciranosti i opterećenosti s prethodnim vremenom i realnim poteškoćama snalaženja, često je ispadalo kao da njih BiH ne zanima i da se ne želi »miješati« u BiH. Mislim da je krivo i jedno i drugo. Treba tražiti sredinu. Sadašnja vlada pokušava naći neki balans i sredinu između te dvije opcije, a to nije lako. Uvjeren sam da premijer Sanader ima dobar odnos, ali je također uvjetovan prošlošću, složenošću BiH i nekim ljudima oko sebe koji su još zarobljenici bivših koncepcija o BiH. GK: Kako Vi mislite da bi trebali biti odnosi Hrvatske i BiH? Dr. Topić: Partnerski. To znači poštivanje jednih od drugih. Mislim da su te dvije zemlje jedna za drugu najvažnije. Geografski je odnos učinio kao da su dva dijela jedne cjeline. Kuda ćete iz Osijeka u Dubrovnik nego preko BiH. Kuda ćete iz BiH na zapad (jer na istok nitko neće) nego preko Hrvatske. Gospodarstvo je prije rata, a i danas dobrim dijelom bilo vrlo kompatibilno. 1 102 km granice. Dio hrvatskog naroda živi u BiH. Sve to govori o povezanostima tih zemalja. Robna razmjena Hrvatske i sada je najveća s BiH. Također smo crkveno povezani. Što se mene tiče, ja vidim hrvatski narod kao jedan, a živi u dvije države. Moramo mi Hrvati shvatiti da je to realnost, a drugi narodi moraju shvatiti da je za nas Hrvatska uvijek posebna država bez obzira kakva je vlast u Zagrebu i Sarajevu i da smo mi dio istoga naroda. Moram reći još nešto. Neki u Hrvatskoj šire glasove kao da Hrvatska hrani Hrvate u BiH. Samo lani Hrvatska je plasirala milijardu i 150 milijuna dolara robe u BiH, a nema šanse da bi i blizu toliko plasirala da nema Hrvata, iako naravno ne kupuju samo Hrvati, niti toliko može bilo kojoj zemlji plasirati. Pogledajte koliko ima hrvatske robe u Austriji ili Mađarskoj. BiH je plasirala u Hrvatsku 350 milijuna dolara. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko građana BiH ljetuje u Hrvatskoj. Ispričavam se onim korektnima, ali neka neki ne govore da je pomoć braniteljima iz BiH koji su se borili u hrvatskoj vojsci i udovicama, to je njihovo pravo, a ne nečija milost. Schröderova socijalistička vlast i danas daje mirovine Hitlerovim vojnicima, i o tome ne treba diskutirati. »Ako nam netko ne želi pomoći, neka nam ne odmaže« GK: Vi i »Napredak« puno ste radili i na povratku Hrvata u BiH. Kako stvari stoje s povratkom? Dr. Topić: Činjenica jest da se u RS nije vratilo gotovo ništa Hrvata jer Srbi i ne taje da priječe povratak. Ali zašto gotovo nitko u Hrvatskoj i u inozemstvu ne govori i ne piše da se u Bugojno vratilo 8000 Hrvata, u Travnik 12.000, Jajce 18.000 itd. To je više od svjetskih prosjeka povrataka. Bojim se da mnogi Hrvati na vlasti i neki drugi ne žele da se bosanski Hrvati vraćaju. Kad je netko govorio pozitivno o Bosni? Pa kako će se netko vratiti ako mu se stalno ogađuje ova zemlja. I dijete odbijate od nečega kad mu kažete da je to ružno, otrovno. Predsjednik udruge prognanih Hrvata BiH nije se vratio i zamislite on radi za povratak. HDZ-ova dva suca su u ustavnom sudu glasala protiv konstitutivnosti Hrvata na cijelom području BiH. Samo zavaravaju ljude. Neki koji su otišli, sebe pravdaju, što razumijem. Neki su frustrirani jer su radili na našem iseljavanju, a mi smo ipak ostali i preživjeli. Ali neka nas onda ostave na miru. Ako nam netko ne želi pomoći, neka nam ne odmaže. GK: Koja je uloga »Napretka« u očuvanju kulturnoga, nacionalnog i vjerskog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini? Dr. Topić: »Napredak« bjelodano pokazuje kako se može puno napraviti, ako imate dobru ideju i ako znate i hoćete raditi. »Napredak« je pokazao kako se može njegovati i voljeti svoje, a da se pritom ne stvaraju neprijatelji. To je simbolično, ali je globalno važno. I to je bitno, ne samo za BiH nego i za cijelu Europu. Pet milijuna Danaca ne žele postati Francuzi. Naš je princip da smo to što jesmo, Hrvati, katolici i sve drugo što čini naš identitet, i da prihvaćamo druge da budu što jesu i što hoće da budu. Te razlike ne smiju nikome smetati. »Napredak« krase, hvala Bogu, veliki rezultati. Teško je o »Napretku« govoriti kratko i teško je govoriti a da to ne izgleda samohvala i da ne izgleda nevjerojatno. »Napredak« danas ima 73 podružnice (BiH, Hrvatska, Austrija, Njemačka, Švedska, sve do Amerike i Kanade), tridesetak zborova, tamburaških orkestara i folklornih grupa, drži dva radija u Sarajevu i Varešu. Od obnove 1990. izdao je »Napredak« 370 knjiga, izdajemo dva lista a nekad smo i po pet izdavali, imamo kompjutoriziranu knjižnicu s trideset tisuća knjiga. Zamislite, imamo pet šahovskih klubova od čega dva u premijer-ligi BiH, nogometni klub SAŠK »Napredak« u prvoj ligi, a priredili smo nevjerojatnih 3500 raznih kulturnih manifestacija. I ono što je najvažnije jest ulaganje u mlade ljude: mi smo od 1995. podijelili oko 2000 stipendija (mjesečno 50 €) i potpora što iznosi oko 2.000.000 KM. Šire se može vidjeti na našoj web-stranici: www.napredak.com.ba. Pogledajte koje je hrvatsko društvo u domovini i inozemstvu toliko učinilo ili ima toliko podorganizacija. »Svi zajedno u BiH nisu napravili koliko 'Napredak'« GK: Kakva je materijalna podrška »Napretku« od Hrvatske i od bosanskohercegovačke hrvatske vlasti? Dr. Topić: Lapidarno rečeno, loša. Treba i ovdje objašnjenje kao i svagdje. Znam da nema apsolutne pravde, znam da nema nikad dovoljno sredstava, ali bi ipak nekakva temeljna pravda trebala biti. Valjda ćemo se lako složiti da ne može vaše jedno dijete imati deset odijela, a drugo jedno odijelo. Hrvatska je lani dala iz projekata za BiH središnjici i podružnicama »Napretka« oko 600.000 kn, a nekome je dala npr. 6.000.000 ili 30.000.000 kn. Proračunska sredstava nisu privatna, nego svih građana, a dužnosnici su samo oni koji to raspodjeljuju. Nama je Vlada Federacije BiH, u kojoj su hrvatski ministri, lani dala 26.000 KM (13.000 €) a nekome 350.000 KM. Moram ovdje vrlo neskromno kazati da svi zajedno u BiH nisu napravili koliko »Napredak«. Ili gledajte tužne činjenice da nijedna većinski hrvatska županija u BiH nije stavila »Napredak« u proračun, a sarajevska je »muslimanska« stavila, i Središnjica je dobila lani oko 100.000 KM. S tugom u srcu kazat ću ovako javno, a za što imam dosta dokaza, da je često hrvatska vlast u Zagrebu i u Mostaru kažnjavala bosanske Hrvate i "Napredak" samo što smo ostali u Bosni. Na kraju ponavljam i još jednom molim i preklinjem sve da promijene odnos prema Bosni i Hercegovini, posebno prema Bosni, i prema »Napretku«. To je hrvatski, to je katolički i to je globalni interes. Treba reći i tako raditi kako bi se vidjelo da je naš interes ostanak i opstanak Hrvata u Bosni. To moraju reći prvo hrvatska država i hrvatski mediji. To treba jasno kazati i Crkva u Hrvatskoj i u inozemstvu. Neka to bude prvi i posljednji kriterij, onda je sve ostalo drugorazredno. Kad se nešto voli, smatra svojim, onda je sve moguće. Glas Koncila, broj 28 (1620), 10.7.2005.

Hedonizam osvaja Hrvatsku Đurđica Ivanišević Lieb Možda se upravo stoljetne vile i hoteli na Jadranu danas kupuju Miloševićevim novcem. Mnogi u državi, koji misle da su njezini gospodari, zapravo su trećerazredni sluge velikih moćnika, ili korporacija, bez osjećaja za nacionalno, ali i bez ikakvog osjećaja za ljude. Na svjetskim ljestvicama Tito je ponegdje na sedmom, a ponegdje na osmom mjestu označen kao diktator. U Hrvatskoj doživljava sjajan povratak, možda se po popularnosti može mjeriti sa sadašnjim predsjednikom. Uostalom, mnogi ljudi iz istog miljea su njihove srodne duše, od Manolića, Jakića, Budimira Lončara, do Štroka... Titova biografija izaziva strah Prošloga tjedna, na jednom od snimljenih fotografija tjednika, Tito se uz niz svojih suradnika, među kojima se Budimir Lončar spominje kao nekadašnji, i sadašnji sjajni savjetnik. Mnogima je poznata i njegova, i Titova biografija: samo nekoliko detalja iz Titove biografije, izaziva strah. Obožavan je bio od KPJ još u ranoj mladosti, pobornik ideja SSSR-a, u vrijeme kada je živio s 14-godišnjakinjom, poznato je da je ostavio svoje dvije žene u sovjetskim zatvorima, bez obzira i na djecu, kada je Partija to tražila od njega, s obzirom na odvajanje Jugoslavije od Staljina. Priklonio se SAD-u, koje su u jednom razdoblju, zahvaljujući njemu, kao i sadašnjem predsjedniku, htjele sačuvati mir na Balkanu. Premda je jedan od nekoliko američkih kongresmena u to vrijeme izjavio da mu je preteško odlaziti na sastanke, poznajući povijest Jugoslavije, u kojoj je nepravedno ubijeno 400.000 ljudi. Cijeli jedan veći grad. Uz povratak Tita, sve češće se spominje i reklamni povratak Pavelića, prisutnog na slikama, suvenirima - prošlo je vrijeme, pa se s određenim odmakom dobiva drugačiji dojam. Tito je još preblizu, i rane su još otvorene. To nekima, izgleda ne smeta, da objavljuju u tisku slike njegove strastvene ljubavi prema lovu, biografije žena, susrete s glumicama, kraljevima, koji su uživali u hrvatskoj egzotici (možda i tajnim mafijaškim poslovima), kao što i danas uživaju jordanski kralj, Malkovich... Mnogi od njih će na najljepšem dijelu svijeta, kako patetično pišu, dobiti i stoljetne vile u bescjenje. Rade Jarak je u knjizi »Duša od krumpira«, dobro primijetio da u Hrvatskoj najteže prolaze umjereni ljudi, koji nisu ni u crnim, ni u crvenim krajnostima. Za koga »divljač na pariški«? Bit ćemo uskoro obogaćeni i za Titovu kuharicu, kako tisak izjavljuje, volio je slano, kiselo, divljač, jednostavne palačinke... Kuharica je primjerena umirovljenicima, osiromašenim obiteljima, onima sa Zavoda za zapošljavanje, jer svakodnevno mogu pripraviti jedan od recepata, npr. divljač na pariški. Ružno je biti ciničan, možda je prikladnije biti realističan, pa primijetiti kako dvojica predsjednika kreću iz istih vila nekadašnje kapitalističke, pa komunističke elite, ili obrnuto, od Dubrovnika, do Džamonjine vile u Vrsaru. Između tih odlazaka bilo je niz događaja, među kojima potpuno rušenje autentičnog spomenika Zida boli, ovih vrelih ljetnih dana, sve je ponovno izvedeno u tajnosti, ugrađivanjem u postolje spomenika spomenutoga kipara. Bili su i pregovori sa crnogorskim predsjednikom o odšteti, koja navodno nije odšteta, nego moralni čin Crne Gore prema Konavlima. Srećom da riječ moral, u današnjoj politici, kao i u prethodnim vremenima, ništa ne znači. Tisak i povjesničari spominju Đukanovićev huškački ratni govor iz tog vremena, oni koji su bili na ratnim područjima znaju što je bila JNA, ali ne samo njezine jedinice, nego i cjelokupna politika toga vremena. Treba opraštati, jer bismo bez toga bili samo osvetnici. Međutim, zaborav je teški oblik nepoštivanja istine, i mogućnosti vraćanja istog. Poslušna Hrvatska samo izvršava zadatke na grobovima: Ne zaboravimo ubijenu djecu, tisuće civila, današnje invalide, kojima treba objasniti da su se sve strahote dogodile, kako bismo jednoga dana bili dio regije, nazvane Zapadni Balkan a ne slobodna Hrvatska. Što se kupuje Miloševićevim novcem? Predsjednika Srbije Zorana Tadića valjda je to motiviralo da izjednači zločin Srebrenice s Olujom. Predsjednik Hrvatske se suprotstavio, objasnivši da se Srebrenica i Oluja nikako ne mogu izjednačiti, a zločini su se dogodili nakon Oluje. Poznati srpski političar, na jednoj od brojnih beogradskih postaja, rekao je kako je sve to zamka, jer zbog čega je predsjednik umirovio hrvatske generale, a i optuženi su u Hagu, ako nije bilo etničkog čišćenja. Sve to znači uzajamno stvaranje jednakosti u siromaštvu, jednakosti u krivnji, jednakosti u zločinu, da bismo bili jedinstvena regija. »Hrvatska ne smije pobjeći iz regije«, rekao je nedavno hrvatski predsjednik na sjednici Igmanske inicijative, i proširio to u svome govoru u Lavovu. Osudi Tadića pridružio se i bivši premijer Račan, koji je zajedno s teoretskim radom Vesne Pusić, prema mnogim indicijama, već 89.-90. godine, sklapao Hrvatsku bez Hrvatske. Veliki novac iz bivše Jugoslavije, koji je Milošević slao u inozemstvo, prema nekim autorima knjiga, bio je u dosluhu s njim. Možda se Tadić tim izjavama bori da bi Srbija, a ne Hrvatska bila voditelj u regiji. Možda se upravo stoljetne vile i hoteli na Jadranu danas kupuju Miloševićevim novcem. Mnogi u državi, koji misle da su njezini gospodari, zapravo su trećerazredni sluge velikih moćnika, ili korporacija, bez osjećaja za nacionalno, ali i bez ikakvog osjećaja za ljude. Cijela je povijest protkana izdajom slugu. Današnji eksperiment BiH ima dugu povijest: treba se sjetiti kraljeva vojvode Radaka, kojeg su potkupili Turci, da im izda tajni gotovo neprohodni put za hrvatski kraljevski grad Bobovac, koji je jedini on znao (Bobovac je samo par kilometara od Kraljeve Sutjeske). Kada je pokazao tajni prolaz, Turci su ga ubili. I Bosna šaptom pade. Toga bi se trebali prisjetiti naši političari. Ne smije se prezirati ničiji strah, ali je strašno kada i vladari, koji bi mogli biti samostalni, postanu male sluge u rukama korporacija svjetskih vladara, klimoglavci umjesto uspravnih ljudi. Osim hrvatskih političara, i pozicije, i oporbe, mnogi strani iskreni političari, vide opasnost u kojoj se Hrvatska nalazi. Četiri faze propasti zemlje Ovih je dana nobelovac Edward Prescot, opisao četiri razdoblja propasti zemalja povezanih s MMF-om. Ako se Vlada ne pokori zahtjevima MMF-a ili Svjetske banke, organizira se državni udar. Prije toga se i umjetno stvaraju nemiri, kako bi zemlja čim prije došla pod protektorat. O mudrosti hrvatskih političara, ako je ima, ne bismo ih željeli usporediti sa vojvodom Radakom, i o budnosti sviju nas, ovisi budućnost Hrvatske. Tim više, ako nam tu budućnost ne budu stvarali i nekolicina bivših premijera i političara, koji su, uz savjetnike MMF-a, Svjetske banke, Georgija Sorosa, veliki dio rasprodali već u devedesetima. U svemu tome, ne smijemo zaboraviti pojedinačne sudbine jer je poštivanje pojedinca temelj države. Samo jedan primjer: Ružica Kišur Črlenec, jedna od poslovođa u »Znanju«, dobila je otkaz u petom mjesecu trudnoće, kod poslodavca Jazbeca jer je bila trudna i sporija u radu. Na sudsku odluku čeka već dvije godine, što ovisi isključivo o njezinoj sutkinji, koja joj je iduće ročište zakazala tek 2006. g. Ukupni prihodi obitelji, s obzirom na to da je i muž ostao bez posla, su 300 kn dječjeg dodatka. Ostaje otvoreno pitanje, gdje su u ovom slučaju brojne nevladine udruge, ali postoji li i neko crkveno udruženje, npr. socijalno svjesnih laika, koji bi svoj glas digli protiv izrabljivanja radnika, što je i temelj Kristova nauka. Poslodavcima, koji misle da imaju sluge, možda treba, bez zlobe, citirati, jednu od kratkih pjesama u prozi, Mladena Machieda iz ciklusa »Balzam«, pod nazivom »Franzov otac«, »Mora krepati, taj bolesni pas« - tako se Herman Kafka, više kolerik, negoli zlonamjeran, u svojoj trgovini, obraćao namješteniku oboljelom od sušice, ne znajući da će mu, sedam godina prije njega samog, od iste bolesti umrijeti sin Franz. Da je još u zrcalu mogao vidjeti smrt svojih triju kćeri u koncentracijskim logorima, Herman Kafka bio bi pokrio lice rukama i zaplakao«. Ovih par redaka ne smije nas uplašiti, nepravda nije uvijek kažnjena, ali sudbina je često čudan sudac. Ružica Kišur-Črlenec, samo je jedna od 136 zaposlenika, koji svaki dan predaju tužbu, zbog nepravednog otkaza. Naš je zadatak da se tome suprotstavimo, jer to od nas zahtijeva naša savjest, tim više ako smo vjernici i slijedimo Krista. Glas Koncila, Broj 32-33 (1624-1625), VELIKA GOSPA, 2005.